Poštovani prijatelji,
tekst koji se nalazi ispod ovoga pisma dobio sam mailom od prijatelja iz Vinkovaca. Doljnji tekst je napisao Denis Kuljiš u današnjem Jutarnjem listu. Molim Vas ako ste voljni reagirajte na taj govor mržnje i podjelu naše domovine na "divlji Istok" i na tzv. "civilizirani Zapad". Fakultetski ne obrazovani stvaratelj novoga zagrebačkog malograđanskog javnoga mijenja, a ne civilizirajućeg znanja, iako ima pod nosom Zagrebačko Sveučilište, gospodin Kuljiš već godinama truje ovakvim člancima naš medijski prost, a sada je odlučio podijeliti Hrvatsku na divlju i civiliziranu tj. na istočno-ustašku i zapadno-zagrebo-liberalnu Hrvatsku. Taj divlji Istok u kojem i ja živim tj. tužni i razoreni heroj grad Vukovar nema 100 US dolara za koncert nemam ni ja iako U2 VOLIM I SLUŠAM JOŠ OD ALBUMA OKTOBER I WAR. Jer, taj grad i na " divljem Istoku" je imao rat, imao je krv i logore pa ako to europejcu Kuljišu ništa ne znači ja se osobno pitam zašto još živi u toj ustaškoj, krvavoj, netolerantnoj radikalno-desničarskoj divljoj Hrvatskoj. Razlog je jednostavan, jer mu je to uprav omogućio Vukovar, Škabrnja, Voćin, Pakrac, Čavoglave, Dubrovnik, Šibenik, Gospić, Karlovac, Sunja i druga mjesta divljeg i u posljednjem ratu razorenog i poklanog Istoka. Dok taj ne obrazovani malograđanin u malograđanskom Zagrebu ima mogućnost pisati za medije i za to djelovanje primati veliku plaću, a znanstvenici, profesori, inženjeri , doktori na "divljem Istoku" i diljem "ljepe naše", a možda samo njegove, trebaju imati još manje plaće te pored toga što su ulagali u stvarno znanje, a ne kao on u samo promociju, trebaju ostajati bez posla i to u njegovoj i našoj o lijepoj, o dragoj o slatkoj slobodnoj domovini svih Hrvata bez razlike na rasu, vjeru i političku pripadnost upravo ta slabo demokratska Hrvatska i dalje će patiti i stenjati pod dobro plaćenim stvarateljima javnoga malograđanskoga mijenja poput navedenoga kvazi novinara. Kuljišu kao i njemu sličnima npr. gospođi Pusić koja u Beogradu nedavno poziva i pozdravlja prisutne s rečenicom: Drugovi i drugarice naša borba nije završena, a u Subotici zajedno s Pupovcem obespravljenim i podijeljenim Hrvatima(čitaj Šokcima i Bunjevcima) poručuje: Držite se Tadića, tj. držte se čovjeka koji se i danas ne miri s činjenicom da postoji država Hrvatska te Oluju proglašava genocidom srpskoga naroda i ne priznaje kljanje Ovčare i Škabrnje od đenerala Mladića i Mrkšića, taj priučeni novinar u svom zanosu i alkoholnim parama (jer puno se piva na koncertu U2 popilo)govori kako je lijepo što su došli i Srbi koje eto jadne mrzi divlji hrvatski Istok jednako kao gay skupine ili bezbožnike(čitaj neokomuniste) koje netolerantni Hrvati s divljega Istoka tjeraju ognjem i mačem u liku Marka Perkovića. Tu moram primijetiti i opće hrvatsku podložničku karakteristiku kod takvih pisaca i stvaratelja javnoga mijenja, a odnosi se na činjenicu kako Bono i U2 ima pravo pjevati o patnji irskoga naroda, o njegovoj religioznosti i boriti se za mir i svog naroda i svih naroda u svijetu, ali kad to Marko Perković radi u svojim pjesama kad pjeva o svojoj religioznosti i religioznosti svoga naroda, o borbi hrvatskog naroda za slobodu o kojem je i Bono progovorio dva puta u Zagrebu citirajući Gundulića onda je naš pjevač radikalni Ustaša i pozivatelj na govor mržnje, a Bono patriot i svjetski čovjek. POSTAVLJAM JEDNOSTAVNO PITANJE TKO TU U KULJIŠEVOM TEKSTU IMA GOVOR MRŽNE DIVLJI ISTOK ILI ON SAM U SVOM PRIMITIVNOM ISPADU? Stoga ja sa svojim ograničenim sposobnostima pišem vama da sami pročitate i razmislite o Kuljiševu govoru mržnje i REAGIRATE PO SVOJOJ SAVJESTI I GRAĐANSKOJ SVIJESTI NA NJEGOVU PODJELU, JER SU POSLJEDICE DALEKOSEŽNE PO USTAVNI POREDAK I RAZVOJ DEMOKRATSKIH I TOLERANTNIH ODNOSA U DOMOVINI. Naglašavam kako divlji Istok nije protiv Srba već protiv velikosrpske ideologije i isto takve neojugoslavenske koja nam je i prouzročila masovna stradanja i totalno osiromašenjenje iako smo mi nekada hranili kao što i danas jeftinom hranom hranimo Kuljiša i njemu slične tolerantne zapadne malograđane. Reagirajte na tu strašnu podjelu naše domovine na divlju i civiliziranu. Ja osobno ne želim podjelu i sukob Splita i Dalmacije ili Vukovara i Slavonije s Zagorjem i Istrom s Pulom, Varaždinom i glavnim gradom svih Hrvata Zagrebom. Ima li on tj. dotični gospodin Kuljiš na to pravo? Ima li još hrvatskoga ponosa u Vukovarskoj Hrvatskoj, jer svi znamo kako ne postoji više ni NDH-ška Hrvatska ni komunistička Hrvatska već samo uskrsla demokratska Vukovarska Hrvatska u kojoj priučeni i neškolovani novinar Kuljiš ovo može slobodno pisati i to još bolje naplatiti u Jutarnjem listu. Izgleda da je njegov govor mržnje stvarno danas isplativ i poželjan u dizanju tenzija i revolucionarnog i anti ustavnog stanja u državi prije izbora za novoga predsjednik. a možda je i to skriveni cilj njegovog govora mržnje podijeliti i još više sukobiti hrvatske građane u ova krizna vremena. Za ovaj govor mržnje trebali bi snositi posljedice i urednici Jutarnjeg koji popuštaju i dopuštaju Kuljišu ovakvo pisanje. Pravna država i novinarsko društvo etički (moralni) kodeks struke imaju se čime baviti i na što reagirati. Ja se skromno nadam kako ova podjela ipak neće uspjeti, jer vjerujem u slobodarski gundulićevski duh hrvatskoga naroda koji je najbolje pokazan u Vukovaru gdje su i udareni čvrsti temelji suvremene i vječne demokratske države "Vukovarske" Republike Hrvatske.
S poštovanjem!
mr. sc. Krešo Bušić Vukovar
Kulišev tekst iz današnjega Jutarnjeg lista 13 kolovoz, 2009
Zapadna Hrvatska je pravi domaćin irskim rockerima dok u Istočnoj
dvonožni divljaci love strance, gayeve i bezbožnike
Na koncert irske grupe U2 u Zagrebu došlo je šezdeset i pet tisuća
ljudi, pa je za svaki slučaj dovedeno tisuću zaštitara. No, pokazalo
se da nije trebao ni jedan - stvar je trajala do ponoći, popilo se
jezero pive, sve je bilo puno mladih, objesnih ljudi, a došlo je i
puno svijeta iz Slovenije i Srbije i - nije se dogodio nikakav
incident! Koncert je, pritom, bio visokopolitiziran - Bono Vox koji
osim irskog ima i bosanskohercegovački pasoš, što mu ga je izdao
njegov jaran, Muhamed Šaćirbej, bivši bosanski ambasador u Ujedinjenim
narodima, politički je angažiran na sve strane. Zagrebački koncert
posvetio je burmanskoj šefici opozicije kojoj je vlada oduzela izbornu
pobjedu, i u Maksimiru poveo skandiranje za crnog južnoafričkog
protestantskog biskupa Desmonda Tutua.
Kako bi taj koncert izgledao da je umjesto Bona i U2 nastupio Marko
Perković Thompson sa svojim raspjevanim ustašama, naoružan obrednim
Excaliburom, koji isuče na početku svake priredbe? Bilo bi više
zaštitara nego publike, kojoj bi se karte, uostalom, dijelile, jer oni
nemaju ni sto kuna, a nekmoli sto dolara za ulaznicu - da ih i imaju,
potrošili bi ih na alkohol, da se opiju do izbezumljenosti. Napravili
bi na stadionu milijun sranja, potukli se sa svima u gradu, izazvali
ulične nerede, prevrtali automobile, pozdravljali nacističkim
pozdravom, skandirali protiv predsjednika Mesića, zazivali nadbiskupa
Alojzija Stepinca i od Vijeća sigurnosti ultimativno zahtijevali da
pusti Antu Gotovinu na slobodu. Jer inače...
Upravo takvu priredbu, ali na nešto manjoj skali, priredio je
Thomposon u Biogradu, u povodu godišnjice Oluje. On Oluju komemorira
zasebno, a ne u Kninu s državnim vrhom i pripadnicima vojske koja je
pobjedu izvojevala. U Knin ga ne bi nitko ni zvao, pošto je u
Domovinskom ratu odigrao samo trećerazrednu rolu: s grupom krezubih
likova motao se po Čavoglavama, odakle su ih Srbi odmah istjerali, pa
zbrisao u Zagreb, napravio zube i započeo estradnu krijeru. Iz svoga
thompsona najviše je pucao dok se snimala glazbena kulisa za njegove
pjesme. Nije stoga slučajno heroj fantomske armije od 500 tisuća
branitelja Domovinskog rata - od kojih su više od trećine čisti
foliranti. Marko Perković njihov je muzički heroj.
U Hrvatskoj kao da supostoje dva ljudska soja - čavoglavci i normalni
Hrvati-punoglavci, samo što ih je teško razlikovati po vanjštini, po
imovnom stanju i mjestu obitavanja... Razlikuje ih zapravo stanje
duha, pa u Zagrebu, na samo nekoliko četvornih kilometara, imaš i
jednu i drugu populaciju masovno zastupljene. No, ipak, kad se napravi
precizna sociološka analiza, ustanoviš da su ta dva dijela hrvatskog
narodnog korpusa ipak separirana, odnosno polarizirana, te da jedan
naseljava Zapadnu, a drugi Istočnu Hrvatsku.
U2 bez izgreda
Zaštitari nisu ni bili potrebni iako se popilo jezero piva, bilo je
puno obijesnih ljudi, pa i iz Srbije i Slovenije, ali nije bilo Marka
Perkovića i njegove mase
Zemlja je sastavljena od dviju posve različitih država, povezanih
jedino modernim prometnicama. Zapadna Hrvatska poprilično je napredna
i europeizirana zemlja s razvijenom ekonomijom, niskom stopom
nezaposlenosti i strahovito skupim nekretninama. Tu se dosta dobro
živi - puno se polaže i daje za kulturu, otvaraju se vrhunski
restorani, buja zabava, noćni život, a japiji koji rade u
komunikacijskom ili financijskom sektoru te se bave privatnim
poduzetništvom, stvaraju bogatstva osnivajući kompanije koje se
dinamično razvijaju. Jedina je ozbiljna zapreka napretku - javni,
državni sektor, te krupni, monopolski interesi, privatne korporacije
slizane s vlašću.
Problem je u tome što se vlada ne bira samo političkom voljom
emancipiranih, obrazovanih ljudi na hrvatskom Zapadu, nego se formira
kao rezultanta političkog procesa u obje hrvatske zemlje. A Istočna
Hrvatska izrazito je zaostala, primitivna i ekonomski nerazvijena; tu
vladaju siromaštvo i kriminal, pa je teritorij depopuliran, a život
nesiguran. I dalje nekažnjeno haraju bande sastavljene od ratnih
zločinaca, koje kontroliraju tržište droge, nameću reket i upravljaju
lokalnom politikom. Vlast i mediji ne usuđuju im se suprotstaviti, dok
ih Crkva ne osuđuje, nego ekskulpira zbog tobožnjih patriotskih
zasluga, no zapravo zbog podložnosti, zatucanosti i netrpeljivosti
prema pripadnicima drugih religija. Istočna Hrvatska živi od
subvencija Zapadne Hrvatske koje prima posredstvom Vlade.
Istočna Hrvatska sastoji se od deset županija i nekoliko
bosanskohercegovačkih kantona, što skupa sačinjavaju pet izbornih
jedinica. I Zapadna Hrvatska sastoji se od deset županija, te
metropole koja sama obuhvaća gotovo petinu stanovništva cijele države,
a sa širom zonom predstavlja osamdeset posto nacionalne ekonomije. Ova
europska Hrvatska obuhvaća šest izbornih jedinica. U Zapadnoj
Hrvatskoj na izborima premoćno pobjeđuje ljevica, u Istočnoj -
desnica.
Istočna Hrvatska stvara jedva deset posto nominalnog nacionalnog
dohotka. Ljudi su neobrazovani, jer postoji samo nekoliko malih, loših
sveučilišta i provincijskih kazališta, pa uz ekonomsku, vlada duhovna
bijeda, osim preko ljeta u primorskim županijama, kad se u ta inače
primitivna seoca i gradiće, iz velegradova spusti nomadska populacija
turista.
Po principu "jedan čovjek - jedan glas", lumpenproletarijat i
primitivci, white trash, imaju isto glasačko pravo kao i obrazovani
ljudi, a koriste ga tako da masovno glasaju za one koji se obraćaju
njihovim najnižim instinktima.
Crkva ih indoktrinira u duhu najcrnjeg nacionalizma, mobilizira protiv
zapadnog i liberalnog duha, protiv ideja progresa i emancipacije,
protiv moderne znanosti, umjetnosti i civilizacije, protiv jednakosti
muškaraca i žena. Potiče predrasude, rehabilitira fašizam i fašiste,
te isto tako umanjuju zločine koje je banda počinila u Domovinskom
ratu.
Pobuđuje se religiozni fanatizam, te potajno podržavaju blasfemični
kultovi i prošteništa lažnih čudesa. Na ozemlju Istočne Hrvatske mogla
bi se uspostaviti desničarsko-fašistička diktatura, Republika
Čavoglave, pa bi na najljepšoj lokaciji u Europi nastala jedinstvena
turistička atrakcija: nacionalističko etno-selo, safari-park s
dvonožnim divljim životinjama koje slobodno love posjetioce -
homoseksualce, bezbožnike, te strance, pripadnike nepoćudnih nacija,
ne strahujući od kazne u postupku pred gospićkim županijskim sudom,
gdje stoluju najsumnjiviji likovi...