 | Sinju grade, slavni busdovane U tebi se legu sokolovi Fra Andrija Kacic |
OPSADA SINJA, GOSPA SINJSKA I ALKA
Kratko predavanje clanovima VAD u dvorani Franjevackog samostana u Sinju
30. VII. 2006
| Sinju grade, slavni busdovane U tebi se legu sokolovi Fra Andrija Kacic |
Cijenjena i postovana gospodo alkari, alkarski momci, clanovi Viteskoga alkarskog drustva na celu s Upravom, clanovi HVIDRE, braco franjevci I svi nazocni gosti I prijatelji!
Ako itko ima pravo, u prvim godinama trecega tisucljeca krscanstva, ove godine Gospodnje 2006., danas, u nedjelju, na dan Gospodnji, ako itko, rekoh, ima pravo bitit ponosan, gorda I uzdignuta cela I svijetla obraza, onda to pravo imate svi vi, sinovi I kceri viteskoga garda Sinja, svi vi ovdje nazocni, a na posebna nacin vi, dragi nasi alkari! Razlog je jasan I svakomu poznat.
Vi ste danas ne samo potomci, nasljednici I prenositelji ove sublje I baklje vitestva I casti, hrabrosti I junastva, koje su zapalili I svoj obraz osvjetlali vasi predi prije 291 godinu, kada su branili Sinj, narod, krscansku vjeru, kulturu, civilizaciju I identitet nasega hrvatskog naroda, komu je Gospodin Bog darovao ovaj predivni komad zemle od Drave do Jadrana, ovu lijepu nasu domovinu Hrvatsku.
Dok sve vas gladam u vasim krasnim odorama, vidim vas kao dio I nastavak one velike procesije, ophoda, povorke alkara I poboznoga cetinskog puka, koji su svoj prvi korak zakoraknuli davne 1715. godine. Dakle, procesija duga 291 godinu. U njoj se sudjelovalo veliko mnostvo vitezova I junaka, alkara I momaka, fratara I vjernoga puka.
Budite ponosni sto vi, danasnji narastaj, dostojanstveno stupate u povorci, koje je, eto, duga gotovo tre stoljeca. Bogu I Gospi hvala za taj divni dar vama I svima nama, za vase ovogodisnje sudjelovanje u trkanju <<Alke>>, za sv. Misu koju smo Bogu I Gospi malo prije u crkvi prikazali, I za ovaj divni susret na ovom svetom mjestu, u Svetistu Cudotvorne Gospe Sinjske, u kojemu su se sastajali I susretali, I molili I vapili, izvrsavali svoje savjete I dobivali milosti brojni Sinjani I Cetinjani, bezbrojni hodocasnici is cijele lijepe nase Domovine, kao iz drugih brojnih drzava I naroda.
Stoga, danas, tjedana dana prije viteskoga natjecanja, ukratko cemo se prisjetiti nekih osnovnih podataka is burne I divne, viteske I junacke proslosti Sinja, velicanstvene obrane Grada, slavlja Velike Gospe I igranja >>Alke<<.
Pogled u tesku I slavnu proslost
Vruce ljeto 1715. godine utjeralo je silan strah u srca I duse ne samo stanovnika Sinjske, Drniske I Kninske krajine, nego I cijele ondasnje Dalmacije. Vojskovoda Mehmedpasa Celic (guverner, ban) spustio se je is Bosne ponosne u Cetinu sa 60,000 vojnika. Dio je vojske uputio prema Drnisu, na prijevaru je zauzeta Vrlika, a glavina se vojske utaborila ispod Sinjske Tvrdave. Manje su postrojbe zaustavili hrabri suplani Otoka. Nakon nekoliko dana krvave obrane poginulo ih je proko 130 zajedno sa zupnikom fra Stjepanom Vucemilovicem, 30-ak ih je proplivalo Cetinu I jedva iznjelo zivu glavu.
Turci su nekoliko dana topovima udarali po Tvrdavi I pozivali branitelje da se predaju. Fratri su s narodom molili pred Slikom Gospe od Milosti., a 700 hrabrih hrvatskih I mletackih branitelja zajedno sa casnicima junacki su se odupirali turskim jurisima. Topovi, jurisi, macevi, krv, plac I jauk bio je svakodnevni scenarij u Sinju I okolici. Svakim je danom bilo sve manje strjeliva, hrane I vode, svakim danom su ginuli hrabri junaci. Konacno 14. kolovoza, >upost< Velike Gospe, Turci su se odlucili na opci I silni juris. Bilo je strasno I krvavo, ali Tvrdavu ne osvojise. I dok su hrabri branitelji sutradan ocekevali novi juris, rano je jutro 15. koloco, na blagdan Velike Gospe, donijelo sasvim drugu sliku: Turci napustise opsadu Sinja I preko Cetine I Prologa vratise se u Bosnu. Ostavise preko 10.000 svojih vojnika mrtvih u polju ispod Tvrdave, a nasih je hrvatskih junaka hrabro poginulo 39 I medu njima fra Stipan Batarelo, kapelan.
Mletacki je casnik zapisao u svome >Dnevniku<, koji se danas cuva u Samostanskom arhivu u Sinju, da su zarabljeni Turci pripovijdali, kako su tih noci vidjeli >veliku Gospodu u bijeloj haljini kako lagano hoda po bedemima staroga Grada<.
Narod je odusevljeno pjevao zahvalne pjesme Bogu I Gospi sto su spaseni od strasnih Turaka. Splitski nadbiskup Stjepan Cupili dosao je u Sinj I 18. kolovoza u crkvi na Tvrdavi slavio sv. Misu zahvalnicu za veliku milost oslobodenja od turske sile. Vijest o obrani Sinja brzo se je rasirile ne samo Dalmacijom, Bosnom I Hercegovinom, nego I po svim nasim krajevima. Brzo je stigla I do duzda u Mlecima, bana u Zagrebu, cara u Beca, pape u rima I do svih europskih careva I kraljeva. Splitski nadbiskup Stjepan Cupili I dubrovacki Josip Conventati pismeno su obavisjestili papu o slavnoj pobjedi nad Turcima I ujedno zamoli ljetopisac fra Nikola Lasvanin u svome ljetopisu zapsia: “Turci pobigose zato, jerbo tako hotijase Blazena Divica Marija, koja dade Jrvatom snagu da Grada Turkom ne dadose.”Fra Andrija Kacic Miosic, proslavljeni pjesnik I vrhunkli europski intelektualac, komu bijase 11 godina kada junaci obranise Sinj. Kasnje ce uza svoje gusle zaguditi:
…Bi u Sinju Gospina Prilika,
koja cini cudesa velika…
Obrani ga Marija Divica,
Kojano je sinjska pomocnica…
Svi su vjernici bili cvrsto uvjereni da je pobjeda po Sinjem dar Neba, milost I zastita Gospe od Milosti. Neki su materijalisti, komunisti, agnostici I ateisiti u nase dane znali pisati po novinama kako je pobjeda djelo samo junackih branitelja, jer po njihovu razmisljanju, kad Boga I Gospe nema, onday onaj koga nema nikomu pomoci ne moze.
Svima takvim mudrijasima odgovorio je spomenuti mlatacki casnik u svome >Dnevniku<. On je zapisao da su junacki branitelji Sinjske tvrdave, kad su primili prvu placu, medu sobom skupili 80 zlatnih cekina I poslali dva casnika u Mletke da daju iskovati krunu od zlata kao znak njihove zahvalnosti dragoj Gospi sto im je darovala pobjedu. Dakle, ako je itko znao kako je bilo pod Sinjem onih strasnih dana, ako je itko znao kakve su bile borbe I jurisi, onday su to znali casnici I vojnici koji su branili Grad. Zlatna kurna koja I danas resi Gospinu Sliku u Sinju, svjedoci o njihovoj vjeri u pomoc Nebeske Majke, Stoga su dali urezati na zlatnu krunu natpis ltinskim jezikom: “In perpetuum coronata triumphat anno 1715. – Zauvjek okrunjena slavi slavlje 1715. Godine”. Slijedece godine 22. rujna isti je nadbiskup S. Cupilli svecano okrunio Gospinu sliku onom zlatnom krunom, koju I danas svi hodocasnici I Gospini stovatelji mogu vidjeti kao osobiti dokaz vjere I zahvalnosti vojnika I casnika, branitelja Sinjske Tvrdave.
Isti su vojnici I casnici ustanovili igranje viteske igre >Alke<, kao svoj posebni znak zahvalnosti Bogu I Gospi za isvojevanu pobjedu. I stoga, vi danasnji alkare I alkarski momci, I odigrali prvu >Alku< Svjedociti njihovu I svoju vjeru u pomoc I zastitu Svemogucega Boga po zagovoru nase zastitnece Gospe Sinjske. Potvrdujete njihovu I svoju zahvalnost za onaj veliki dar Neba – obranu grada Sinja I pobjedu nad daleko nadmocnijim neprijateljem. Pobjedu koju su oni onday hrabro izvojevali, mi I danas slavimo – gotovo 300 godina poslije slavne bitke – slavimo - >Alkom<, jer je ona junacka I zahvalna spomen-igra u cast Cudotvornoj Gospi Sinjskoj, velikoj zastitnici Sinja I cijeloga hrvatskog naroda.
>Alka< u Sredozemlju i u Hrvatskoj
I jos nesto. Alka nije samo sinjska. Alka se je igrala od najstarigih vremena u svim gradovima Sredozemlja, od Italije do Spanjolske. Igrala se je u Istri, na Krku I Rabu, u Zadru (do 1820.), u Sibeniku, Splitu, Hvaru I Makarskoj (do 1832) u Imotskomu, Dubrovniku I drugim mjestima. Igranje “Alke” Makarskoj ovjekovjecio je don Ivan Jurisic Akcic. Ispevao je, naime, dvije pjesme I objavio ih u knizici “Striljanje alke” (Mleci 1782.) Buduci da su sacuvana samo dva primjerka te knjizice (u samostanima u Makarskoj I Zaostrogu), Ogranak Matice hrvatske u Makarskoj teskao je ponovljeno izdanje (reprint) 2000. godine. Jedna ulica u Makarskoj nosi ime “Alkarska”, a mozda neki njezini stanovnici I ne znaju zasto je tako nazvana.
Zasto “Alka” u Sinju nije zaboravjlena?
No, u svima tim mjestima alke su zaboravljene, jer su bile samo igre, a Sinjska je alka ostala do danas. Split, Zadar, Dubrovnik i drugi gradovi veci su i bogatiji, pa ipak zaboravise svoju alku. A zasto je do danas ostala Sinska? Odgovor je jasan kao suza. Zato jer Sinjska narastaja, danasnjih potomaka onih hrabrih branitelja koji su prije 291 godinu obranili Sinj. Alka je zahvalna igra I molitva, molitva I igra, I zato se je igrala ne samo u proteklih 290 godina, nego ce se igrati dok I Sinju bude hrabrih momaka koji vole svoju Gospu I svoj Grad, koji imaju “oko sokolovo I junacku desnicu”, koja gada tocno “u sridu”. “Alka” ce se igrati, sto no kaze nas narod, “dok bude svita I vika”.
Dugo bi nas odvelo kada bismo nabrajali careve I kraljeve, predsjednike drzava I vlada, kardinale I biskupe, umjetnike I knijevnike koji su dolazili u Sinj, pisali svoja znanstvena, knjizevna I umjetnicka djela u cast nas Cudotvorne Gospe Sinjske.
Danasnji narastaj Sinjana i Cetinjana, alkara I momaka neka hrabro I ponosno prenese baklju vjere, junastva I hrabrosti budicim narastajima. Danasnji Sinjani I Cetinjani, potomci hrabrih vitezova, ne trebaju se nikoga bojati, jer je sa svima nama, s nasim milima i dragima i s cijelim hrvastkim narodom Cudotvorna Gospa Sinjska, nasa Majka I Zastitnica.
Fra Gabrijel Jurisic