U cijeloj Hrvatskoj probudilo se tužno sjećanje na tragediju staru petnaest godina, s čijim posljedicama mnogi Vukovarci i danas žive. Unatoč nesreći koja ga je za vrijeme Domovinskog rata pogodila, Vukovar je danas grad u kojem stanovnici bez obzira na postojeće probleme s optimizmom gledaju u budućnost.U Vukovaru danas živi oko 31.000 stanovnika, a od mirne reintegracije do danas u Vukovar se vratilo oko 13.000 prognanika, dok na povratak još uvijek čeka njih 1300.Prisjećanje na ratne dane u Vukovaru najteže je onima koji su u njemu ostali do zadnjeg izdisaja. U gradu je u najtežim trenutcima bilo i 2000 djece. Siniša Glavašević posjećivao ih je u skloništima. "Grozno je. Želim da se sve to što prije završi. Prijatelji su na straži, na punktovima. Nemam više nikoga. Tata mi je ranjen. Sad su ga premjestili u Zagreb. Želim da se to što prije završi, da me puste na miru.", riječi su tek jedne 16-godišnje Vukovarke, no i mnogi drugi "klinci" proživjeli su sličnu ili još goru sudbinu.Mirni radnici i poljoprivrednici preko noći su postali ratnici. Nikakva vojna sila nije ih mogla slomiti jer, branili su svoje. No mnogi roditelji svoju su djecu morali pokopati. Kata Šoljić izgubila je četiri sina, četiri vukovarska branitelja."Nisam znala više tko sam. To nije bilo za izdržati. Noge su same skakale. Možete misliti kako mi je bilo.", rekla je majka Kata, koja je svoje sinove tražila i godinama poslije rata.Kao i branitelji jednako su hrabri bili i liječnici. Pod granatama, bez struje i vode, snalazili su se na sve moguće načine kako bi pomogli. Kažu, najbolnije od svega bilo je gledati tek rođene bebe, kojma je bolnica bila i mjesto rođenja i posljednje počivalište.Sto dana opsade civili su strepili, branitelji su se borili, liječnici spašavali živote. Inat i ponos Vukovarci nikada nisu izgubili. Kada su u koloni napuštali grad, cijeli svijet vidio je muku i suze Vukovaraca. Glave nisu pognuli i lica nisu krili. Siniša Glavašević bio je u pravu kada im je prije toga poručio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi"!Danas, petnaestak godina poslije, Vukovar je grad u kojem stanovnici bez obzira na postojeće probleme s optimizmom gledaju u budućnost. Da i najmlađi Vukovarci pomno paze što se događa u njihovom gradu, pokazuju njihove želje o tom u kakvom bi Vukovaru željeli živjeti."Volio bih da se u Vukovaru sagrade nove škole, da se obnove ove stare.", "Ja bih volio da u Vukovaru bude više sloge i veselja, nego mržnje i nasilja.", "Htjela bih da se u Vukovaru izgradi bazen, da ne idemo u Zagreb i Osijek.", samo su dio njihovih simpatičnih želja.