Dragi prijatelji misija, dragi citatelji Don Bosko Danas.
Pišem vam u mjesecu prosincu. Iz Ruande. Tu je kišno doba. Sve je lijepo zeleno. Kao pravo proljece.
Kod nas, u Ruandi, imamo sada praznike. U mjesecu litopadu završila je duga školska godina od trinaest mjeseci. To je radi novog školskog programa po engleskom sistemu – školska godina pocimnje u sijecnju, a ne u rujnu kao do sada. Mi smo svecano završili našu školsku godinu 2. listopada sa podjelom 207 diploma raznih zanata.
Po savjetu našeg Svetog Osnivaca, salezijanci se odmaraju samo promjenom djelatnosti. Tako smo mi tu u našem zavodu pocetkom mjeseca listopada organizirali pedagoške dane za animatore oratorija – rada s djecom i mladima. Imali smo ih preko dvjesto dobrovoljaca animatora. Najviše iz naše gradske cetvrti i našeg grada Kigalija. Bilo ih je i iz svih župa naše nadbiskupije, te citave Ruande.
Najvažnije i najzanimljivije je to, što smo medu njima imali cetrdesetak naših salezijanskih kandidata! To je naša nada i naša radost. Svi su oni završili srednju školu, nekoji su vec sa diplomom a drugi je cekaju. Svi su morali raditi za vrijeme od mjesec i pol dana – vrijeme praznika – u našem oratoriju. Svaki dan smo imali oko tisucu djece i mladih – dopodne manjih i vecih, muških i ženskih, poslije podne samo veci, uglavnom decki.. Tu se igra, pjeva, uci i moli – u stilu don Boskova oratorija!
Naši salezijanski kandidati su tu da vide nas salezijance na djelu u Oratoriju. Uz tu pedagošku praksu don Boskova preventivnog sistema imali smo za njih posebne pouke o redovnickom, svecenickom i salezijanskom zvanju. Teorija povezana praksom – najbolja je pouka. Nakon mjesec i pol dana provedena u našem zavodu vratili su se svojim kucama. Ako vide da je to njihov put – vratit ce nam se sa potrebnim dokumentima u sijecnju. Racunamo da ce biti desetak prednovaka i dvadesetak aspiranata. Svi ce biti kod nas u našem domu. Tako, nije to više samo dom za djecu ulice i zanatska škola – mi smo i odgojna zajednica za zvanja.
Novicijat, koji je bio dosada ovdje kod nas – kao posebna zajednica – odselio je u mjesecu kolovozu u Butare, u moju staru misiju. U zgradu bivšeg novicijata kod nas uselit ce se prednovaci, ili salezijasnki postulanti. Aspiranti nemajuj posebnu zgradu, oni žive i rade s našim deckima.
Ove smo godine imali u Ruandi srecu. Posjetili su nas mnogi naši poglavari iz Rima. Vrhunac je bio posjet Vrhovnog Poglavara, za pedesetgodišnjicu saleziajnske prisutnosti u Ruandi - u mjesecu veljaci.
Svaki posjet poglavara – to je jedna milost, poticaj na pravi salezijanski rad, u duhu našeg osnivaca Don Boska.
Najfriškiji posjet bio je u studenom – došao nam je vrhovni savjetnik za misije, don Francis Alencherry. U tri dana posjetio je svih sedam naših misija u Ruandi i Burundiju.
Sve nas je oduševljavao za misije! Nas u Africi! U Ruandi! Zar i mi moramo napustiti ovu zemlju i poci negdje drugdje – u druge zemlje navještavati Radosnu Vijest?
Obasuli smo ga sa mnogim pitanjima, da bismo saznali situaciju naše Družbe u raznim zemljama, kao i Katolicke Crkve opcenito.
Na pitanje, da li je Projekt Afrike dovršen? On odgovara: - To više nije “Projekat”! To je stvarnost! Salezijanci su prisutni u 45 africkih zemalja…
Mi, koji toliko oskudjevamo sa osobljem – u svim kucama! - možemo li racunati na nove snage, nove misionare? – pitali smo ga dalje.
Odgovor je jasan: - NE! Drugdje su potrebe vece nego kod vas – vi se morate osloniti na se! Vi morate sami tražiti zvanja u vašoj zemlji!...
U Ruandi ima puno djece, puno mladih, puno ljudi koji trebaju svecenike, misionare, salezijance... Ali, ostavite svaku nadu, da cete dobiti još nekog misionara! – poruka je jasna vrhovnog savjetnika za misije.
Trebate raditi za zvanja vi, u zemlji – medu mladima. To je najvažniji naš zadatak! To bi morao biti i cilj svih salezijanskih pastoralnih djelatnosti u svim zemljama. Bez zvanja, bez mladih salezijanaca – idemo u vlastitu propast: SMRT!
Cini se da Europa ide u tom pravcu. Nema djece, nema mladih – pa nema ni duhovnih zvanja. Kod nas u Africi ima puno djece, puno mladih – nadamo se da ce biti i zvanja! Ima sve više i više molba... Problem je izdržavanje svih tih mladica – salezijanskih kandidata! Školovanje stoji puno sredsatva. Nije to samo problem hrane i odjece, tu su knjige, profesori škole... Od njihovih obitelji ne možemo ništa ocekivati!
Možda u našoj Hrvatskoj, netko želi imati sina salezijanca, svecenika...? Neka salezijanska župa ili obitelj?... Evo prilike: - pomozite nam školovati jednoga u Ruandi! Tako cemo zajednicki raditi na misijskom polju i za salezijanska zvanja!
...............

S tim nadama, radostima i problemima želim vam svima: SRETAN BOŽIC I BLAGOSLOVLOJENU NOVU 2005 GODINU!
Don Danko Litric - misionar u Ruandi