U potrazi za domoljubljem
U Hrvatskoj je potrebno stvoriti prostor za nacionalni ponos - zavapio je kardinal Josip Bozanić obraćajući se političkoj eliti u prigodi Dana državnosti. Tom rečenicom pogodio je u srce problema, i to vrlo jasno i precizno.
Mali smo narod, a kako netko pametan jednom reče, naši znanstvenici i intelektualni gastarbajteri obogatili su kulture i narode među koje su dolazili. Zašto onda u Hrvatskoj nema tog ponosa u kulturi, književnosti, glazbi, umjetnosti?
Ne tako davno, u vrijeme Domovinskog rata, Vlado Gotovac je napisao, parafrazirajući Slowatzkog, “Hrvatska da, ali kakva” i bio je u pravu. No, kako ćemo formu napuniti demokratskim sadržajem ako totalitarne metode zabrana, danas nekog pjevača a sutra književnika ili glazbenika, budu naš moto!?
Dobro, slažem se, pretjerano isticanje hrvatskog zraka, vode, pašnjaka i šuma… s početka devedesetih moglo se prometnuti u svoju proturječnost. Međutim od početka ovog stoljeća kao da je spomen nečeg nacionalnog dobilo etiketku nazadnjaštva, nacionalizma i šovinizma. Postalo je opće mjesto da, želiš li biti in, sve nacionalno mora biti out.
Nedavno je tako, gostujući u “Nedjeljom u dva”, izbornik Bilić odgovarao na uvijek delikatna pitanja o svjetonazoru i političkoj opciji koju podupire. Na konstataciju voditelja da je ljevičar, smireno je rekao: “Po uvjerenju sam socijalist, ali ako mislite da sam ljevičar po onome što se u Hrvatskoj pod tim podrazumijeva (a to je prezir svega nacionalnog i vjere), onda sam desno od desnoga.”
U tim riječima Slavena Bilića precizno je utvrđena dijagnoza našeg društva, a terapija bi trebala biti kolektivno opuštanje koje smo doživjeli od Klagenfurta do Beča, kad su se naše zastave i crveno-bijele kockice ponosno nosile. No takav zanos potreban nam je na svim razinama društva. Vrijeme je da Hrvatska na pragu punoljetnosti iziđe iz povijesnog grča te da se konačno opusti.
Jer i Biliću se spočitavalo što kao deklarirani rocker svojim nogometašima pušta Thomposnovu “Lijepa li si”. Higijeničari duša zaboravljaju da zadiranje u nečiji glazbeni ukus jest redukcija privatnosti i zapravo je odraz totalitarnog duha. No tko im se to usudi reći kad su oni napredni i urbani, a sve izvan njihova mikrosvijeta je nazadnjaštvo i šovinizam!!?
Međutim uspješnost, urbanost i obrazovanost našeg izbornika dovoljni su da si u javnost može dopustiti takav istup. Bez problema može ljubiti medaljon s likom Svetog Oca Ivana Pavla II. i pritom ne strepiti da će ga netko od dežurnih društvenih higijeničara proglasiti mračnjakom i nazadnjakom.
Nedavno sam primila mail pomoćnog biskupa zagrebačkog u kojem mi zahvaljuje jer sam javno, iako vrlo oštro i kritički govoreći o poslanju Crkve i ulozi svećenika, svjedočila svoju vjeru. Taj mail me je istinski ražalostio. Što se to dogodilo s našim društvom, u kojem se gotovo 80 posto građana deklarira katolicima, da je hrabrost javno reći da si katolik!!? Stvarno je nešto trulo u državi Danskoj.
Zašto sve ovo pišem? Pa na razmišljanje me je naveo kardinalov istup jer je jasno detektirao kako je nacionalni ponos potjeran u mišju rupu. Stjeran je u geto u kojem je jedino u sportu dopušteno iskazivanje nacionalnoga.
Da se razumijemo, govorim o domoljublju - tom iskrenom osjećaju za svoje, pri tome ne mrzeći nikoga drugoga. Sve zemlje svijeta poznaju taj osjećaj i njeguju ga (nota bene zovu ga patriotizam) pa zašto Hrvatska mora u tome biti zakinuta?
Možda je preduvjet za nacionalnu ravnotežu konačno stavljanje ad acta podjela na ustaše i partizane, fašiste i antifašiste. Vrijeme je da se konačno povjesničari objektivno pozabave tim razdobljima naše povijesti kako bi se cijela država prestala tresti svake godine iznova (od početka travnja do kraja svibnja), sa zebnjom očekujući što će netko reći u Jasenovcu ili na Bleiburgu. I, naravno, potreban je dodatni napor roditelja, škole i društva kako bi se maturante podučilo da svastike i ustaška ikonografija nisu način iskazivanja mladenačkog bunta, već izraz apsolutne duhovne zapuštenosti i neznanja.
You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.
Dobro si sve rekla. Nemam sto nadodati, osim… da se dostojanstvo covjeka bazira na cistoj savjesti. “Savjest mi je cista” rekao je davno Alojzije Stepinac i vrijeme je pokazalo da je bio nevin u onom za sto je bio optuzen ( makar je kao covjek i on mogao pogrijesiti…)
Dakle, dosta te “gresne” povijesti i opterecivanja…
Mi smo ono sto zelimo biti i zato samo danas, samo “danas”zelimo biti dobri, iskreni, radisni, pametni Hrvati, odani Bogu i svom narodu! I sutra pozeljeti to isto…
Pa jel vam nije dosta mantranja tog “patritizma” poslejdnjih 20 godina? Ja sam otisao van zivit jel se ta bolest zvana nacionalizam nalazi u svakoj sferi zivota, narocito od tamo odkale sam, a to je Vukovar. na svakom koraku mozes naci spomenik ili Tudjmanu ili ovom ili onom. zastave i zastavice su nakacene na svakoj zgradi i maltene kuci… Fakat bolesno, nista drugo. Ovu bolest, koja se zove nacionalizam ili kako doticna gospodicna rece “patriotiozam” sam vidio u slicnom obliku u Belfastu, I oni pate od toga da se kite zatsvama i glasno pustaju naciobnalisticke pijesme, kao jel vole tu glazbu,a u stvari je zelja drugu stranu isprovocirati. Savaki covje, ako mu je od strane roditelja , te crkve ili nekog treceg usadjen osjecaj ta je Hrvat Ili Njemaci ili Papuanovogvineac ima prvao to deklarirati i ponostiti se time, a ko mu to nesto znaci. To je noramlan stavr u demokraciji, ali ljudi nazivati sve od sira, preko zraka, vode, krvnih zranca hrvatskim ili opet kazem francuskim, irskim, kojim god vec je u najmanju ruku neukus. Amerikanci pate of toga da sve zovu americkim, a oni i nizu neki role model, pogotovo za male narode. ovo sa preoptrecnonoscu sa tzv nacionalnim ponosom sa vidio u Irkoj, tamo ne moze proci 5 minuta da nisi cuo da je ovo ili ono irsko…Bice da je to nekakva zajednicka potreba sa stalnim samodokazivanjem i potrvdjivanje…mozda uslijed nesigurnosti.
27. lipanj 2008. u 8:56 - pocrn..tja.., mnoge stvari, one znacajnije prirode nisi shvatila, a glede tvoje isprazne (na nicemu utemeljene) samouvjerenosti nikada i necec skuziti..!!Bok!
27. lipanj 2008. u 8:58 - klaudiačestitam na vašem članku, velika većina hrvata misli tako, ponosimo se našom reperezentacijom i našim izbornikom. Smatram da je žalosno da se urbanim prodaju izopačena ponašanja.
27. lipanj 2008. u 9:16 - toroMaknima se malo van Zagreba. Kako natjerati roditelje da djecu ne podučavaju mržnji prema muslimanima, srbima, romima i općenito ne hrvatima? Nikako, oni ne znaju drugačije. Zar nam je to iskaz nacionalnog ponosa?
…potreban je dodatni napor roditelja, škole i društva … ” i puno, puno vremena i samopoštovanja.
Mi Hrvati, nemamo se ponositi nekim djelima i postignućima, al zato u nama Tompsonove pjesme bude nacionalni ponos, e jadna li smo zatucana nacija
27. lipanj 2008. u 9:17 - DarioU potpunosti si u pravu Anita,vise nego ista potrebno nam je nacionalno jedinstvo i pozitivan odnos prema zajednickim vrijednostima.Ali kako zivjeti domoljublje a da te se ne ocrni kao fasistu?Svi znamo da hrvati nisu niti fasisti niti nacisti, osim toga zemlje koje su bile koljevke fasizma i nacizma su u EU i nitko ih ne “gazi” niti ih ucjenjuje.Ovih par jebivjetara sto dodju sa ustaskim oznakama na koncert Thompsona treba “za uho nategnut” i poslati doma a oca i mater pozvati na razgovor kod suca za prekrsaje.Kazu da domoljubi sire mrznju, osobno mislim da se hrvatskoga domoljublja netreba nitko stran bojati mislim da hrvati svoju gostoljubivost dokazuju godinama ugoscujuci strane turiste na obostrano zadovoljstvo.Od domoljublja se nitko nece obogatiti ,a onaj pozitivan osjecaj zajednistva uistinu se s nicim nemoze kupiti.
27. lipanj 2008. u 9:18 - DinoAjde da netko i o tome progovori. Biti Hrvat i jos ktome katolik je valjda nesto najgore sto se moze desiti nekom covjeku. Domovinski rat vec se naziva gradjanskim, a novine se natjecu u tome koja ce vise ocrniti vlastitu domovinu dok su politicari su zauzeti igrajuci poltrone Euro birokratima. A ljevica je urbana po cemu? Pretpostavljam po gradonacelniku Grada Zagreba, onog koji bjezi pijan od policije, ili mozda svom predsjedniku koji nema dana postenog radnog staza. Eh da je svakom otac bio general jugo vojske pa da sredi sinu posao u diplomaciji. I to jos u “diktatorskoj” drzavi pod HDZ-om
27. lipanj 2008. u 9:30 - JadrankaOvaj članal nije za 5 nego za 10+ . Kada bi neki novinari i političari prestali širiti mržnju i disfatizam to bi bio već veliki pomak za Hrvatsku. Neki ljudi bolesno pljuju po sebi i svemu što je Hrvatsko, ali dok god nećemo poštivati sebe i svoje nećemo niti tuđe i tonemo sve dublje u beznađe.
27. lipanj 2008. u 9:33 - SokolPostovana Damo Malenica,
Vec duzi niz godina pratim vase pisanje,nemogu zamisliti,da se jos nismo oslobodili u domovini ime zlocinca Tita koji je sumnjivog podrijetla,koji je dao naredbu da se izvrsi pokolj nad hrvatskim narodom.
Bilo bi vec jednom dobro da obradis tu tematiku, a ne predsjednik Mesic slavi zlocinacku Titinu JNA koja je razarala od Vukovara,Karlovca,Gospica,Zadra pa sve do Dubrovnika sto kao i za vrijeme drugog i poslije rata vrsila zlocin i rusila nasu nam dragu domovinu Hrvatsku.
U pravu su potpuno Dubrovacki branitelji sto nisu dozvolili tim bivsim koji slave zlocinca i njegovu zlocinacku vojsku skupa sa cetnicima,koju smo pobjedili u domovinskom obrambenom rata da postave vijence,jer ti vjenci bi uvrijedili i sve mrtve branitelje koji su polozili zivot da bi mi slobodno zivjeli.
Zasto ne pisete o tome,jer Fasizam nacizam i komunizam nisu produkti Hrvatskog naroda,Fasizam i Nacizam su pobjedjeni,ali komunizam koji se krije pod laznim antifasizmom nije pobjedjen,a u EU rezoliciji lijepo stoji da se mora izvrsiti lustracija iz bivseg totaliristickog sustava komunizma..
Pocmite vec jednom hrvatski novinari stati i braniti domoljubne interese hrvatskog naroda i Hrvatske Drzave..
Puno srece,srdacan pozdrav
Vrlo točna dijagnoza, gđo Malenica!
“Urbani” još uvijek misle da se šovinizam liječi zabranama. Brkaju pojmove, pa hrvatsku šahovnicu, zastavu i himnu smatraju - nacionalizmom!? Prije ulaska u EU ta logička greška može biti kobna za našu budućnost.
Nacionalni ponos je temelj života u suvremenim državama. Ponos je u isto vrijeme i osjećaj odgovornosti i zajedništva. Ne smije biti usmjeren protiv nikoga, nego upravo obrnuto - on pomaže da doprinesemo drugima, tj. široj zajednici naroda.
Strah od povratka šovinizma je nerealan.
Prema tome, Kardinal je potpuno u pravu! Treba stvoriti prostor za nacionalni ponos!
Ne samo u sportu (nismo li na nogometnom Euru vidjeli što našim ljudima treba?), treba vratiti hrvatski ponos u naš jezik, kulturu, glazbu i u svakodnevno ponašanje.
Zadatak trenutka jest čuvanje NACIONALNOGA, nikako NACIONALISTIČKOGA!
Kad smo već kod Thompsona, pjeva on i onu “Daleko, daleko”….i dobro pjeva, mi smo miljama daleko od svega…a stalno spominjemo onu od stoljeća sedmog….i to vrijedi…mi smo još u tom stoljeću….
27. lipanj 2008. u 9:54 - mariateresaHmmm…citajuci ove komentare, sad se pitam da li govorimo o istom, da li razlikujemo , nacionalizam, sovinizam, rodoljublje…Dok ne budemo shvatili da je biti Hrvat DAR Bozji koji sam po sebi nista ne znaci sve dok ga ne zazivimo kao dar. Drugim rijecima, ako nacionalnost ( jednako kao spol, fizicki izgled, karijarra, novac…itd) postane opsesija onda je destruktivno za samog pjedinca i naciju. Nisam to primjetila u Hrvatskoj, dapace milsim se da se prebrzo zaboravlja Domovinski rat i sva trpljenja vezana uz njega. Ali, ja bih to nazvala konformizam i egoizam. Moderni covjek, pa i Hrvati, su se ispraznili, izbubili ili gube Smisao , zato relativiziraju sve,a sve nema istu vrijednost.
Postoje SVETINJE koje treba cuvati, prvo u nama samima.
Odgojiti pravilno rodoljubne osjecaje koji iskljucuju osjecaj mrznje prema bilo kojem narodu to sigurno u nama povecava osjecaj dostojanstva.
Onda smo ono sto JESMO!
Citao sam te dosta puta i imala si dosta i dobrih i losih postova, ali mislim da je ovo jedan nazovimo ga jako dobar post.
Tema je aktuelna i zanimljiva, jedino mislim da ti na kraju fali zakljucak ili kako se to vec kaze sada kod nas.
“konačno stavljanje ad acta podjela na ustaše i partizane, fašiste i antifašiste” mislim da je pogresno. Prije svega mladi ljudi u Hrvatskoj trebaju nauciti sta je dobro a sta ne.
Trebaju razluciti povjesne cinjenice i shvatiti smisao dobroga i losega.
Trebaju javno reci ono sto misle a ne skrivati se iza nekih likova.
Pomenula si Thompsona pa cu ti reci ma kako bio shvacen.
On je na Trgu Bana Jelacica pred d tisucama ljudi koji su slavili pobjedu rukometne reprezentacije uzvikivao “Za dom spremni” time dao primjer mladima koji ga obozavaju, a sad kad nam se desi “Makarski slucaj” svi se prave ludi i krive djecu koja vise i nisu djeca da ne znaju sta cine.
Svi su zbunjeni a posebno mladi.
Crkva ih uci jedno a puno je slucajeva pedofilije koji se poslje zataskaju.
O mitu i korupciji da ne govorimo.
Hrvatska treba poceti zivjeti na moralnim nacelima i da stavi tocku na sve godine prevara i od komunista i od HDZ i SDP is vih koji su ovu jadnu drzavu upropastili , pokrali, privatizirali i koji se sada svemu smiju a za to su cak i nagradjeni visokim ordenima kao zasluzni gradjani ili vojnici.
Moj napaceni i jadni Vukovar je jos upola porusen i na svakom koraku vidis rusevine.
Ceste kao i u cijeloj Slavoniji su ocajne, privreda u banani a mi pricamo o tome tko su ustase a tko partitani ?
Jeli to nama potrebno ?
Apsolutno sam protiv zabrana bilo koje vrste ali mislim da je doslo vrijeme da neko javno kaze sta je dobro a sta nije pa da se to slijedi.
Do kada vise ovako ?
Oprosti na malo duzem komentaru 
i za ovaj i za neke druge postove (kaj sam ih pročital) potpisal bi pdma.
pozdrav iz Zagreba
27. lipanj 2008. u 10:25 - ioOoiKako spojiti još veće izlive nacionalnog ponosa sa pojmom “opuštanja”. Mislite da su ekstremni izlivi nacionalizma navijača u alkoholisanom stanju “opuštanje”? Ako je tako i ako bi opuštanje podrazumevalo i urlanje o hrvatstvu i univerzitetskog profesora na katedri sve u cilju “opuštanja” onda Hrvatska ima jako veliki problem.
Ja Hrvatsku vidim kao zemlju u kojoj se strašno preteruje sa nacionalizmom. Ja sam bio opušten naksinoć na koncertu Polis kada je Kouplend krenuo svoje bravuroze na udaraljkama na Ušću Save i Dunava. Ortak mi reče da je bio sa ekipom iz agreba koja je kukala što takvih koncerata nema u Hrvatskoj i što u Hrvatskoj preko 10.000 ljudi može da napravi samo Tupson. Imamo i mi našeg Tupsona ovde. Baja mali Knindža. No on sada peva pored flekavih i iscepanih kariranih stolnjaka dvojici ili trojici pijanih kamiondžija na Ibarskoj magistrali.
Razmislite o ovome.
Poštovanje za poslednji pasus. To je preko potrebno Hrvatskoj, a još nacionalizma to sigurno ne.
27. lipanj 2008. u 10:27 - ioOoiPodrška za Kenguurov komentar.
27. lipanj 2008. u 10:33 - ioOoi27. lipanj 2008. u 8:56 - vitomir
je ćalac genijalac.
27. lipanj 2008. u 10:33 - DraganKao sto rece jedan komentator ovde vase domoljublje se ogleda samo u mrznji prema svemu sto nije hrvatsko. Apsolutna istina je da vecina roditelja uci decu da mrze ostale narode koji zive u hrvatskoj. To je bili i pre 100 godina i pre 50 a i sada. Ja mogu da tvrdim za sedamdesete i osamdesete sa sigurnoscu jer sam ziveo u Vukovaru i zvrsavao osnovnu i deo srednje skole tamo. Bilo mi je tad cudno kad me moji vrsnjaci klinci pitaju sta si ti Srbin ili Hrvat a ja zbunjen zbog takvog pitanja jer od mojih roditelja nisam slusao diskusije te vrste. A u stvari nisam ni jedno ni drugo nego Bugarin. Rat koji zovete domovinski bio je u stvari gradjanski jer su Srbi bili konstitutivan narod u Hrvatskoj i imali su prava na samoopredeljenje koa sto ste i vi imali prava da se odcepite od SFRJ. Jer posteno receno hrvatska nikad drzave nije imala do ulaska u kraljevinu SHS, i to joj je bio spas od potpunog gubljenja identiteta. Od porazene strane u oba sv. rata izasli ste kao pobednici. I navescu samo jos jedno ja kao Bugarin u Srbiji nikad nisam imao problema pa cak i u doba najvece nacionalne ostrascenosti u Srbiji, dok u Hrvatskoj to nije slucaj, ljudi moraju paziti da li ce izgovoriti tisuca ili hiljada itd.
27. lipanj 2008. u 11:09 - mariateresaNo, no… dragi gosti iz Srbije
vi ste na hrvatskom portalu pa onda nemate vremena biti na srpskim sajtovima i forumima, Tako mozda ne znate da oni vrve, puni su uvreda, mrznje, sovinzma i najgorih mogucih rijeci protiv svega sto je hrvatsko…Thomspona.itd.
Cast rijetkim iznimkama! Ima ih svakako, ali su u manjini. Tako da bolje.. nemojte…
Hrvatska si SAMA treba posvjestiti tko je i sto je, kud ide i sto zeli. Mi imamo svoje korijene, imamo povijest, zivimo buducnost ali sad, ovoga trenutka. Mi jesmo mlada nacija, ali perspektivna.Problem je da mi, kao i svi drugi, zelimo prekakati faze, a to ide. Treba se dobro utvrditi u svome, biti stabilan da bi kasnije RAVNOPRAVNO mogao sa svima. Naravno, ne govorim o finacijskoj strani., nego o ponosu i dostojanstvu, a to se NE kupuje novcima.
I jos nesto. Zasto nitko od stranaca, osim Srba, ne kaze za Hrvate da su pretjerano nacionalno obojeni?
Citala sam ovih dana sportske forume:govore o malom, hrabrom narodu, o jedinstvu nacije…
Toliko od mene…Bas sam se raspisala.
Dobro ste primjetili, dijagnoza je napravljena, kakav lijek primjeniti? Vrlo jednostavan: ljudi se moraju osloboditi, ljudima treba pomoći da se oslobode, kao što im treba reći gdje su granice individualne, grupne i nacionalne slobode. Naši nogometaši su se, podrškom njihovog uglednika i autoriteta ( u pozitivnom smislu) oslobodili. Najprije “počinili ” su nešto što je u ispolitiziranoj Hrvatskoj bilo posprdno činiti, stavili su svi ruke na srca kada se je pjevala hrvatska Himna. Dakle skupno su dali otpor izgredima protiv stavljanja ruke na srca kad se pjeva najsvetija pjesma jedne nacije. Ako to čini velika Amerika, zašto to nebi na isti počasni način smjela činiti ljudi zemlje, koja je nakon toliko stoljeća postala međunardoni subjekt, slobodna i nezavisna, makar ovo zadnje u suvrmenom svijetu i bilo relativno, kao što ni sloboda nije apsalutna. Tako je i sa slobodom Marka Perkovića Thompsona, koju su i policijskim metodama pokušali osporiti, Naša ljevica je tog nadobudnog “dušobrižnika” hitro podržala u postupku policiske istrage i protiv pjevače, umjsto isključivo i jedino protiv onih pojedinaca koji su nase navukli ustaške uniforme i izazvali provokacije. Izjava premijera da se koncert nije smio održati na glavnom trgu, jasan je znak zastrašene nacije. Ako čelnici jedne zemlje kriminaliziraju sve što je nacionalno, a to se čine zadnjih 7- 8 godina, tada nastaju tjeskobe i sukobljavanja. U sličnoj situacije je kroz desetljeća bila Njemačka, koja se je međuvremeno znatno oslobodila i sve jasnije ističe svoje boje i osjećaje. Današnja Hrvatska bi se morala vratiti na svoje nacionalne vrijednosti, na blistavu pobjedu ratnog pokušaja uništenja našeg puta u demokraciju, kao što i dalje pokušavaju uništiti pjevača, umjetnika i predstavnika te slavne pobjede najnovijeg srbskog fašističkog pohoda na Hrvatsku. Političari, novinstvo HTV, svi oni mogu dati svoj pozitivan smijer toj nacionalnoj slovbodi, bez krivopuća, bez grča i bez bilo kakve mržnje. Hrvatska mora o sebi slobodno, objektivno i znalački progovoriti, bez bilo kakvih strahova što će o našim utemeljenim i opravdanim temama netko misliti ili zaključivati. Ne smijemo se bojati ni jedne tabu teme, bila ona ustaška ili komunistička, kad o njima raspravljamo znanstveno i bez žučnih sukobljavanja.
Ne postoje zločesti samo na jednoj strani, što znači da o zločestima i dobrima smijemo govoriti posve neopterećeno i što je više moguće objektivno.
p. s.
Nisma posebno istaknula, ali jasno je da je mrznja prema bilo kojem narodu destruktivna. Ja zivim u visenacionalnoj sredini i nemam nikakvih problema ni sa sobom ni s drugima.Dapace, dinamicno je i obogacuje, ali to ukljucuje svijest o sebi i zivot u istini da smo pred Bogom svi jednaki.
PONOS! Koliko problema oko jedne takve riječi. Ponosan čovjek ili narod nije onaj koji o ponosu najviše priča nego živi dostojanstveno i više daje nego što uzima. A kod nas svi ti koji pucaju od nacionalnog ponosa puno više uzimaju nego što daju ako daju nešto uopće. Pogrešni ljudi govore o tome tako da je ta riječ postala prljava i izgubila pravi smisao. Ako nastavimo tako blesavo koristiti tu riječ još će se više ofucati i još će manje značiti. Ponos se živi a ne govori i ne pokazuje na sve strane kipovima, spomenicima, zastavama, kapama i tko zna čime drugim.
Ponos ne znači da se trebamo izdizati iznad bilo koga, bilo kome dokazivati da smo vrijedni (slučaj sa EU) ili bolji (slučaj sa istočnim susjedima). Ponos nije nacionalizam iako to većina ponosnih poistovjećuje.
Meni uopšte nije jasan taj pojam ponosa na nacionalnost kojoj pripadaš. Molim ponosne da mi pojasne. Na koju ja naciju treba da budem ponosan ako su mi preci Srbi, Hrvati Madjari i Austrijanci.
Da li sam ja to hendikepiran ili šta….?
Da li je ponos hrišćanska vrlina ili greh ili kategorija za sebe?
Šta je ponos na nacionalnost?
27. lipanj 2008. u 11:41 - Dalmatinska ZagoraE moj ioOoi, žao mi je ti si hendikepiran!
27. lipanj 2008. u 11:50 - Dragan@mariateresa
ja zaista ne vidim koje to iole ozbiljne novine ili medij druge vrste u Srbiji siri mrznju prema Hrvatima, za razliku od svakodnevnih clanaka u VL-u. I ja zivim u visenacionalnoj sredini i radim u multinacionalnoj kompaniji i nemam problema i to me obogacuje, druzenje sa strancima. Cim sise ti dotakla u odbranu Thompsona odmah mi je jasno koliko je sati.
Posjetite http://www.cesarica.net
27. lipanj 2008. u 12:03 - ŽacMeni nije jasno o kojem nacionalnom ponosu govorimo ako živimo u državi koja je praktično sva svoja bogatsva rasprodala ili stavila u ruke nekolicine ljudi.Većina naroda životari i jedva spaja kraj s krajem.
Također djecu odmalena uče da nevole one “druge”jer su obično oni krivi za sve što nije dobro u našo lijepoj.Inače potječem iz mješovitog braka i znam što sam ja prošao od 1991 god.,a isto danas prolaze i moja djeca u školi.Roditeljima su prodali kuću sa lažnim papirima,a oni vode sudski spor za povrat od 1994 god.
Lijepo je Voliti Svoje ali Ne Mrziti Tuđe,a na tome nažalost moramo još puno,puno Poraditi!!
odličan članak, sve ste rekli i uobličili ono što mnogi misle. zaista više nema smisla (a ni volje) pravdati se kojekakvim samozvanim “urbanjoncima” svaki put kad vide da ne osjećam potrebu sramtiti se svoje zemlje i naroda.
27. lipanj 2008. u 12:15 - josipBravo Anita! Odličan komentar. Samo hrabro naprijed. I nemojte se ustručavati “otkriti” one koji se već godinama suprotstavljaju da se učini ono što vi u komentaru predlažete.
27. lipanj 2008. u 12:18 - Idimi....uU nacionalni ponos svakako ne spada to, da se vrh države pognuto postrojava pred Bozanićem ili Jeserincem, koji im u maskirnim odorama pred javnošću očitavaju ranije pripremljene bukvice.
27. lipanj 2008. u 12:18 - mariateresa@ Dragane, evo ti jedan, pa ti vidi. Druge si potrazi sam ima ih dosta ..:-)
http://forum.bgdcafe.com/index.php?showtopic=66182&pid=2092824&st=4360&#entry2092824
Ako tebe ili vas ovdje, na portalu VL tako vrijedjaju, onda…onda se moramo ozbiljno zamisliti.
Inace, moje iskustvo sa Srbima ( na forumu) je pozitivno, ali, i mala sam srecu da su bili kulturni i obrazovani.
Cekaj, a sto fali Thomsonu?
Gospođo Malenica,
Cijeli ste ovaj tekst ( koji nije nista posebno ali jest pristojno napisan) uprskali ovom zadnjom potpuno nedosljednom i netočnom rečenicom. U tekstu i sami tražite da povijestničari objektivno ispitaju našu prošlost a na kraju samog teksta se jako negativno izražavate o ustaštvu, prije nego je obavljen taj objektini uvid u tu povijest na kojem navodno inzistirate?! Ili ste Vi to već obavili i niste stigli objaviti rezultate te istrage?
Režimski novinari su velikim dijelom odgovorni za sve gluposti o kojima se piše po Večernjem listu i drugim medijima u Hrvatskoj bez imalo kritičnosti i objektivnosti kad su u pitanju ove današnje navodno demokratske ustanove u Hrvatskoj.
Gdje još u svijetu kampanja za izbore državnog parlamenta traje samo 30 ili 35 dana s tim da se 15 dana od tih 30 dana odbija na registraciju kandidata čime se u praksi stvarno vrijeme za kampanju svodi na 15 ili 20 dana?
U kojoj još državi Crkva 10 dana prije izbora (što je popraćeno skoro u svim medijima) dobiva donaciju od 70 000 000 kuna od vladajuće partije a da se ni jedan novinar katolik nije osvrnuo na to izravno mešetarenje “katoličkim” glasovima?
U kojoj to još državi, osim Hrvatske, članovi parlamenta neke strane države (BiH) kao recimo Lijanović, i direktni nositelji izvršne vlasti (Rade Bosnjak i još neki iz HDZ-a) mogu sudjelovati u njenim parlamentarnim izborima?
Gdje to još na svijetu, osim Hrvatske, vladajuća partija može ući u otovrenu koaliciju s poltičkim partijama iz neke druge države kao što je to bio slučaj s koalcijom Sanaderovog HDZ-a i HDZ BiH i HDZ 1990? Šta su radili ovi u Državnom Izbornom Povjerenstvu kad su odobrili takve koalicijske liste ili ovi koji su pisali izborni zakon ili zakon o DIP-u?
Gdje je to još zakon, osim u Hrvatskoj, da kad je riječ o nesuglasicama i sporovima vezanim za izbore, absolutna zastara nastupa 48 sati nakon što se nešto dogodi? Zamislite netko otkrije podvalu 49 sati nakon što se ta podvala dogodi i Državno Izborno Povjerenstvo ( u praksi je to partijsko povjerenstvo) nemože tu ništa napraviti jer je čovjek cijeli jedan sat zakasnio s otkrićem te podvale?
Kad ste Vi i na jednom mediju u Hrvatskoj (ovo je stvarno još uvijek velikim dijelom Socijalistička Republika Hrvatska) vidjeli stvarno i objektivno mišljenje nekog stručnjaka po nekom političkom ili bilo kojem drugom pitanju (recimo dok na televiziji nastupaju Sanader, Mesic, Hebrang, Goldstein, Puhovski, Pusić i ostali “stražari” političke podobnosti?
Kako je moguće da jedan Bebić koji je kao član Komunističe Partije Jugoslavije bio predsjednik komunističkog sabora (sjećate li se Vijeća socijalitičkih općina, Vijeća udruženog rada i još k tome Društveno-političkog vijeća - koji su svi zajedno sačinjavali Sabor?) ponovo dođe na tu poziciju nakon navodnog poraza komunizma? Kako je moguće da jedan Mesić koji je bio zapovjednik “Jugoslavenske Narodne Armije” kad je ta armija bucala Vukovar može biti predsjednik Hrvatske kojoj je ta JNA nanijela ogromne štete za vrijeme Mesićevog komandovanja tom armijom?
Ako mi rutinski preskačemo preko ovih i mase drugih sličnih tema u svim drugim sektorima i rutinski osuđujemo ustaše čiji je glavni grijeh to što su se borili za uspostavu Hrvatske kao smostalne i nezavisne države i što nisu htijeli biti komuisti, i želimo ih stalno osuđivati i ni mrtvima im nedamo mira, iako su oni imali sdušnu podršku samog kardinala Stepinca i skoro cijele crkvene hijerarhije i ogromne većine Hrvata - onda je u najmanju ruku dvolično ako javno govorimo o potrebi pomirenja a u praksi poduzimamo sve da do tog pomirenja nikako ne dođe.
Ja sam osobno prisustvovao na sastanku na kojem je Ivo Sanader u Chicagu u Hrvatskom Kulturnom Centru, nešto prije nego mu je Glavaš namjestio predsjedništvo HDZ’a, jako ljutito reagirao na moj osobni upit o njegovom stavu o ljudima koji su iz Hrvatske morali bježati u vrijeme komunističkog terora. S obzirom da su tu bili prisutni baš ti koji su morali bježati od tog komunističkog terora gospodin Sanader je javno rekao kako je i on u srcu ustaša ali da se politika ne može voditi srcem. Naravno da mi, u Bandićevom stilu, nije dozvolio popratno pitanje jer je znao da ne govori istinu i da se samo ulizuje naivnim ljudima koji su upravo nešto tako željeli tada čuti od njega.
Vi mene u ovom tekstu na veliko podsjećate na Sanadera. Oprostite nije ovo ništa osobno protiv Vas, samo osvrt na stvarno stanje na terenu koje je izvan Vaše kontrole kao i izvan kontrole svih nas pojedinačno. To je rezulat institucionalnog komunizma koji je u Hrvatskoj zahaljujući prvenstveno “desnom” HDZ-u ostao netaknut , a zabrana ne samo nacionalnog ponosa nego svega što ima ikakvo nacionalno obilježje je jedno od moćnih sredstava razaranja naše nacije. Sanader se za vrijeme svoje posjete Engleskoj na velio hvalio upravo tom činjenicom uništavanja nacionalnog ponosa. Zašto ga ni Vi ni kardinal Kuharić niste tada demantirali i ukazali na bar neke od njegovih mnogih perverznih poteza?
Činjenica da su nacionalni ponos i osjećaji danas u Hrvatskoj potpuno potisnuti izvan svih drzavnih, kulturnih, medijskih i skoro svih drugih prostora uključujući velikim dijelom i sport (sjećate li se utakmice nedavnog finala i pobjede rukometne representacije čije slavlje HTV nije htijela prenositi) jasno ukazuje na to da među nama Hrvatima neće biti pomirenja sve dok bivši i sadašnji komunistički kadrovi, bez obzira na njihovu partijsku pripadnost, ne budu maknuti sa svih ili sa većine drzavnih položaja. A da se to ne bi slučajno dogodilo oni i jesu usvojili tu absolutnu zastaru od 48 sati i ostale prilično apsurdne klauzle izbornog zakona, ustava i cijele serije drugih absurdnih pravnih normi. U takvom ozračju samo naivci mogu očekivati nešto pozitivno.
Bez obzira na nepravdu koju ste ovim tekstom nanijeli ustašama, časnim borcima za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, i bez obzira na eventualno neslaganje i Vaše motive zahvalan sam Vam za aktualizaciju ove teme.
Andjelko Galić
www.blogihrvati.com
Kazneni zakon je jasan - svi s nacistickim obiljezjima u zatvor. Ne trazi se razlog zasto ih nosis, dosta je da ih nosis. “U” na celu - u zatvor, kraj price. “Za dom spremni” - u zatvor, kraj price. “Jasenovac i Gradiska stara” - Zatvor, kraj price.
Isto tako, zlocini iz komunizma trebaju jednako tako biti kaznjeni. Zlocin je zlocin.
Nema tu prostora za pregovore, izvlacenja…to dugujemo sami sebi, a Luburić, Pavelić i ostalo smeće nek trune gdje im kosti leze. Kako smo vec zaboravili da su prodali Dalmaciju Talijanima, i pobjegli s novcem u Argentinu…uz pomoc Crkve. Medjimurje su dali Madjarima. Nijemac je bio gazda a Hrvat sluga. Nisu to Hrvati!
I Crkva bi trebala poloziti racune o tome kako je i zasto pomagala Pavelicu da pobjegne pravdi, s novcem, dok su Paveliceve ovce ginule od cetnika na Bleiburgu. Obicni vojnici ne bi mozda bili ni nastradali da se taj veliki sin naroda, a zapravo Mussolinijev prirepak nije uplasio i pobjegao s novcem…Nisu to Hrvati!
U na celu znaci Hrvatska bez Dalmacije, znaci smrt strancima i Hrvatima koji nisu mislili isto, znaci kroz rasne zakone u konacnici sve suprotno od onog sto pise u sv. Pismu. Nisu to Hrvati!
Hrvati, ne sramotimo se. Hrvati su Gundulić, Bošković, Matoš, Krleža, i hrvatski građani su Tesla, Prelog i Ružička a ne izdajnici i krvnici Pavelić, Luburić i slični koji su zemlju hrvatskih kraljeva prodali talijanskom krvoloku Mussoliniju…Jelačić je krvario da bi ustaše ubijali druge narode i same Hrvate u Jasenovcu…Pa ne bismo imali ni himnu da nije bilo hrvatskih građana drugih narodnosti, Srba, Mađara, Židova, Muslimana….
Ustaše nisu Hrvati…ne zaslužuju to. I drugi Hrvati koji u logorima ubijaju zatvorenike Hrvate ili bilo koje druge narode nisu Hrvati.
Bili ustaše ili partizani, HV, HVO ili bilo sto, bacili su sramotu na nas rod i nisu vise Hrvati…nisu vise nasi.
Ne sramotimo se…
27. lipanj 2008. u 12:53 - MihaljMa ostavite sve te ustase i partizane na miru ,ni jedni ni drugi nisu bili u pravu i imaju svoje grijehe cemu zivjeti u proslosti , okrenimo se sadasnjosti i buducnosti i gledati da se ne ponove greske iz proslosti probajmo krenuti dalje kao Hrvati svi zajedno i gledajmo da nam bude bolje svima skupa ,jer za par godina cemo svi postat Europljani . . .
27. lipanj 2008. u 13:04 - Dragan@mariateresa
Ja na ovom linku ne nadjoh zaista nista sto bi uvredilo hrvatsku naciju. Ovo mi vise lici na decije komentare. Sto s tice Thomsona i pesme Jasenovac i Gradiska stara, tu se spominju “Maksovi mesari”. Naravno odnosi se na Maksa Luburica i ostale krvoloke koji su uzivali da ljude ubijaju hladnim oruzjem, a tome klica i pada u trans veliki broj Hrvata pa i clanova vlade. Neki pevac ili zabavljac takvog profila sa srpske strane prvo ne bi dobio dozvolu da izvodi koncert a i kad bi je dobio ne bi privukao vise od stotinak ljudi. Samo u danasnjem broju VL-a mozes naci na desetine vrlo vulgarnih i krajnje neprimerenih komentara na racun srba i srbije. Ako hoces istini da pogledas u oci sama ces ih pronaci.
Zelim da istaknem vrlo korektan komentar onog ko se potpisao kao Hrvat. E da vas je vise takvih.
Stovana Anita,
Iskreno receno vise citam Ivkosiceve i Dujmoviceve kolumne no ponekad sam i tvoje nesto procitao. Pokraj toga sam te gledao u par navrata na televiziji no neznam tocno u kojim emisijama. Sve u svemu ostavila si na mene pozitivan dojam a pogotovo ovim tekstom sa svoga bloga. Zasto? Upravo zato sto si i kao Bilic shodno svom statusu i ugledu u funkciji htjela napisati sta vecina Hrvata osjeca. Osjeca?!
Dobar dio njih nazalost o temi domoljublja jos nije izgradio nacin komunikacije s istomisljenicima a pogotovo s neistomisljenicima.
Istomisljenici bi u nacelu trebali biti slozni oko ulaganja napora da ne kvare ugled unutar a pogotovo van Hrvatske, da resprektiraju savakoga tko ima hrvatske dokumente (ma odakle dolazio) dok taj ima dobre namjere prema Hrvatskoj i da svojim ponasanjem budu primjer drugima. Nazalost svjedok sam cesto raspravama izmedju Hrvata koji dolaze iz razlicitih krajeva dgje zive Hrvati. Ponekad sam misljenja da neki koji su rodjeni u sjevernoj Hrvatskoj to smatraju superiornoscu nad ostalima u svim segmentima: znanja, kulture, uspjeha u poslu, vise pozicije u drustvu itd. To cini samo veci jaz medju nama i to je po mom misljenju “otvorena rana”.
Neistomisljenicima treba ponavljati stalno jedno te isto. Mi smo narod koji ima svoju povijest koja je nekada bila svjetlija ili tamnija. Mi koji zivimo sada i ovdje zelimo te tamne mrlje iz proslosti uciniti svjetlijima. Najvaznija mrlja je Ustastvo. Izbrisati da ga nije bilo nemozemo no da nije bilo ispravno o tome se slaze vecina. Ako je to tako onda bi svaki organizator skupova i kocerata unaprijed trebao iskljuciti izvedbu pjesama ili pozdrava koji se ticu tog perioda. Kod nepostovanja dogovorenog ugraditi neplacanje dijela nadoknade za nastup. Pokraj toga mladi vise trebaju propagirati lustraciju za komnisticka nedjela. Tek tada ce doci do ispravnog javnog misljenja o svim temama u nas. Najbolji primjer je Nizozemska prije i poslije Piem Fortuijn. Tu sam dosad, drustveno dobro pozicioniran, proveo vise zivota nego u starom kraju.
Lijep pozdrav iz Rotterdama
P.S. Ako ima poneka greska nek citatelji oproste
27. lipanj 2008. u 13:32 - Andjelko GalicGospodo draga,
Vidim da vas dosta ovdje ponavlja tipičnu partizansku propagadnu. Ništa ne znate o ustačam a osuđujet ih. Thompson nikada nije pjevao “Jasenovac i Gradiška stara”. Da li Vam je poznat pojam neprijateljske propagande? Sve što je napisano o ustašama nakon 1995 gore je nego od onih laži koje su pisali jugoslavenski partizani. Ovaj gore što se sad prodaje kao Hrvat prosipa tipičnu partizansku propagandu i vjerojatno je sad nedavno postao Hrvat, kad je shvatio da više jugoslavenstvo ne pije vode. Mi ćemo biti u jadu sve dok istini ne pogledamo uoči. A istina je poražavajuća, istina o pratizanima a ne istina o ustašama. Ako ste u prilici i ako ste ozbiljni pogledajte kakva je bila ta partizanska stvarnost u Hrvatkoj u radovima relativno umjerenog i velikim dijelom još uvijek dosta uplašenog Zdenka Radelića u knjizi Hrvatska Seljačka Stranka 1941′1950, u izdanju Hrvatskog Instituta za Povijest. On piše samo na osnovu partizanskih i partijskih izvora, pa je opet to strava i užas. Pogledajte posebno stranice 43 do 71 (nije sve tekst, ne bojte se, ima puno fotografija).
A mi možemo samo zamislti kako bi te iste teme obradio neki stvarno slobodan i nezavisan povijestničar koji bi imao uvid u stvarne a ne samo u ove našminkane partizanske izvore.
Andjelko Galić
www.blogihrvati.com
Podjela na partizane i ustase je prirodna. To je podjela na dobro i zlo. U Drugom svjetskom ratu, kad su ustase potrosile Srbe i Zidove presli su na Hrvate. Rezultat je bio njihovo prikljucivanje NOB-u. Tisuce mladica i djevojaka (teenagera) su pohrlili u NOB. Naravno, ustase su na kraju rata primjereno kaznjene za svoja zlodjela.
U suvremenoj Hrvatskoj situcija nije tako cista (jos) ali ide u tom pravcu. Sadasnji teenageri vide kako su se navijacke bande devedesetih docepale stanova, poslova i mirovina samim time sto su okolo vikali Za dom spremni, crtali slova u i kukaste krizeve. Naravno, to vise ne moze proci. Sve je zauzeto, a skoro sve sto je jugoslavenski samoupravni, nesvrstani socijalizam stvorio je razgrabljeno. Polako se stjecu uvjeti za pravi antifasisticki otpor. I zbilja, netko mora odgovarati za ovu ekonomsku i moralnu katastrofu koju su nam instant domoljubi priredili.
svaka ptica pozna svoje jato, s njime leti i u njemu živi
tuđe jato njoj ništa ne smeta, pod uvjetom da ju ne ugrozi.
tako i ti traži svoje jato, gdje sad živiš i u kojemu jesi.
Ne birini se za osjećaje drugih, dok su tvoji slobodni i čisti.
Govori i zbori kak`o umiješ, traži da te takvog prime,
ako daješ i ti ćeš dobiti, na poštenju i jasnići stava.
Oslobodi sebe i drugoga na tom putu kratkoga života,
tek zajedno možemo k slobodi duhovonog i fizičkog pogleda.
Ne ospori drugom što sam sebi želiš, na pravdnosti u budućnost kreni,
pod tim geslom slomi sve prepereke, koje stvore da slobode nema,
samo tako stvarati se može za buduća sretna pokoljenja.
Postovani gosp.Galic,
Koliko mi se cini da Vi niste nikada bili u demokratskom sustavu zivjeli,..Samo na primjer Vi se bunite iz neke druge drzave sjede u Hrvatskom Drzavnom Saboru,.Proucite povijest cija je zemlja bila o kojoj Vi govorite prije dolaska agresora Turaka,cijega su Kralja pogubili i ciju su djecu otimali i uz ciju pomoc,koji i danas nam prave probleme.
Drugo,posto se bavim politickim zivotom u demokratskom svijetu,samo na primjer mocna gospodarska Italija ima svoja dva saborska zastupnika iz Australije,koje osobno poznajem,tako slijede i druge suvremene jake gospodarske zemlje,uporabljavaju znanje i koriste sve moguce poslovne i politicke prilike za dobrobit domovine iz koje potjecu.
Hrvati B i H cuvali su i odbranili Hrvatsvo kroz stoljeca,a posebice u ovom obrambenom pobjednickom domovinskom ratu,prema tome pametnije biti bilo da potrazis dusevne bolesnike i neprijatelje Hrvatske Drzave koji se nalaze u Vasoj okolini i svaki dan ih gledas,a niti rijeci o njima.
Niti jedna rijec o komunizmu,o zlocincu Titi,..koji je naredio pokolj nad Hrvatima i cija je ista zlocinacka JNA s cetnicima ponovo izvrsila pokolj.FASIZAM-NACIZAM-KOMUNIZAM–TO NISU PRODUKTI HRVATSKOG NARODA…
Srdacan pozdrav.
bog.vecernji.hr/malenica/2008/06/26/