 |
| Večernjakov kolumnist (na kraju reda) gledao je film u društvu obitelji Tuđman koja je netremice ispratila premijeru |
| Foto: Marko Lukunić |
Hrvoje Hitrec zna pričati a Jakov Sedlar režirati, pa je napravljen vrlo dobar dokumentarac “Tuđman”. Može ga pogledati “običan” gledatelj, neka elementarna povijesna znanja iz njega može steći učenik, a strancu može biti dobra i pouzdana informacija o okolnostima u kojima je Tuđman stvorio modernu Hrvatsku.
Tri vrste publike
Možda su autori i imali na umu te tri “vrste” publike, pa su stvorili uravnoteženo djelo, iz kojega se vidi logični povijesni slijed kojim je Hrvatska, nakon što je ušla u kraljevinu SHS, preživjela stravu te tvorevine, zatim nesretnu NDH i ušla u komunističku Jugoslaviju - postala samostalnom državom, plativši taj cilj velikim ratnim žrtvama, ali i trijumfalnom pobjedom.
Film je sastavljen od podosta Tuđmanovih govora, od pričanja inozemnih političara - M. Thatcher, Cossiga, Demirel, Mock..., od Tuđmanovih sjećanja izgovorenih u kameru, od ratnih snimaka i snimaka s različitih pregovora, od nešto materijala iz dalje povijesti - uz odmjerenu, kadšto pučkoškolski jednostavnu naraciju, pa se tih sat vremena odgleda kao u hipu. Nema patetike, adoracije, fraza...
Tuđmana vidimo u mladosti, u glavnim naznakama vidimo ga u obitelji u kojoj je stasao i u obitelji koju je sam stvorio, zatim u službi u JNA, u znanstveničkom radu, u vrijeme osuda i zatvora, zatim u naponu političke moći, u biblijskim scenama s narodom, u grozničavo i dramatično vrijeme rata, ali i u bolesti, kad se na susretu s Papom jedva drži na nogama.
Publika se i smijala
Scenarist i redatelj vješto su izabrali neke duhovite naglaske iz Tuđmanovih govora, pa se publika povremeno i nasmijala. U film su se jako dobro uklopili i osvrti na Tuđmanove knjige koje su umješno povezivane s njegovim političkim i državničkim naumima. Osobno mi se nije svidio pamfletistčki osvrt na hrvatsku politiku i političare nakon Tuđmanove smrti, ne zato što o toj politici i političarima imam drukčije mišljenje, nego zato što odudaraju od duha cijelog filma.
Taj bi kraj mogao biti štetan i za autore i za proizvođača filma, koji je, na primjer, prikladan za škole, a s ovakvim završetkom mnogi ga neće htjeti. Ali i stom manjkavošću film zaslužuje mnogo više od prolazne ocjene. |
|
