 |
|
|
Ljudi, moj se san ostvario! Postala sam svjetska prvakinja u skoku u vis. Slušala sam napokon hrvatsku himnu na postolju jednog velikog natjecanja. Naravno da su mi potekle suze. Više se nisam mogla suzdržati - govorila je Blanka Vlašić nakon što je osvojila zlatnu medalju.
Zlato je osvojila u velikom stilu. Uostalom, kako je pobjeđivala ove sezone, taj je niz u Osaki samo nastavila. Bila je to njezina 14. pobjeda u nizu. Pobijedila je sa skokom od 205 centimetara.
Strašan pritisak
- Natjecanje nije bilo lako. Pritisak je bio strašan, pogotovu u posljednja dva dana. Znala sam da imam visine 203 i 205, pa čak i 207 bude li trebalo. No, vidjeli ste da je konkurencija bila strašna. Pet visašica preskočilo je u finalu dva metra i više. Dvije su ostale bez medalje, a to se nikad u povijesti svjetskih prvenstava nije dogodilo - rekla je Blanka.
S obzirom na velik broj finalistica (16), Blanka nije propustila nijednu visinu. Iz prve je preskakala 185, 190, 194 i 197 cm, a onda je prvi put rušila letvicu na dva metra.
- Nisam se uplašila. Znala sam da imam tu visinu. Uostalom, taj drugi skok bio je toliko iznad dva metra da mi je vratio sigurnost. Sljedeći, na 203, bio je iz prvog pokušaja i već tada sam znala da je to možda i zlatni skok. Ali, preskočila sam i 205 centimetara, da ne budem kao drugoplasirane Čičerova i Di Martino.
Stefka je drhtala
Napala je potom Blanka i svjetski rekord na 210 cm. Stefka Kostadinova sigurno je drhtala gledajući kako je njezin rekord od prije dvadeset godina ugrožen.
- Da sam bila malo odmornija i da me suci nisu požurivali, dogodio bi se možda i svjetski rekord. Ne, ne bi to bilo previše u tako divnoj večeri. No, bit će još prilika da se sruši taj svjetski rekord.
Bez počasnog kruga
Potom je uzela hrvatsku zastavu, no nije uspjela otrčati cijeli krug od 400 metara.
- Kao da mi nije suđeno. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu na Jamajci bila sam umorna za cijeli krug, a ovdje mi nisu dali jer je upravo počinjala utrka štafeta na 4x400 metara - istaknula je Blanka.
Medalju će čuvati na posebnome mjestu u svom stanu.
- Žao mi je što to nije doživjela moja baka Milka. Imala je težak život i sigurna sam da bi je ta medalja jako razveselila. Medalju posvećujem svojoj obitelji i svim prijateljima koji su bili uz mene sve ovo vrijeme - rekla je Blanka Vlašić. |
|
