Tako vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u svojoj knjizi "Moje prve konklave" opisuje trenutak kada je iza čvrsto zatvorenih vrata 115 kardinala prije tri godine počelo birati novoga papu. A što se tamo događalo, golicalo je znatiželju gotovo cijeloga svijeta. Međutim, kardinali su se zavjetovali čuvati tajnu. Kardinal Puljić otkriva samo tehničke detalje, koji nisu u domeni tajnosti. Prije ulaska u kapelu, prema strogim vatikanskim pravilima, kardinali su se morali smjestiti u Dom sv. Marte. Zapravo, bili su ondje posve izolirani od ostatka svijeta.

"Kada smo ušli u dom, prestala je svaka komunikacija sa svijetom. Nijedan telefon nije radio, osim kućnoga, kako bismo mogli međusobno kontaktirati. Nitko se nije mogao služiti mobitelom. Uređaji postavljeni na Domu sv. Marte nisu dopuštali da se probiju signali za mobitel. Nitko nije mogao komunicirati s kardinalima, čak ni radioprijamnik nije mogao raditi", piše kardinal.

"Prije nego što sam ušao u svoj apartman, morao sam preuzeti odgovornost za njega te, kao i svi, skinuti s njega pečat. U njemu nije smjelo biti nikakvih uređaja, nikakve mogućnosti za komunikaciju. Prozori su bili zatvoreni i neprozirni. Svjetlost je davala samo jedna električna žarulja."

Sobe, opisuje kardinal Puljić, nisu bile luksuzne, a kardinali ih nisu smjeli napustiti sve do izbora novoga pape. Prvi krug izbora počeo je 18. travnja 2005.

"Pristupili smo glasovanju. Nakon što smo napisali ime kandidata kojemu dajemo glas, prilazili smo oltaru. Na oltaru je bila posuda, a do nje patena i tekst prisege koji smo izgovarali na latinskome", prisjeća se Puljić načina glasovanja.

Trojica kardinala, izvučena slučajnim odabirom iz vrećice, postala su skrutatori, tj. oni koji će prebrojavati glasove. Osim njih izvučena su još trojica koja će kontrolirati skrutatore. Brojilo se naglas. Na talijanskom. Svaki prebrojeni glas prebacivao se u drugu posudu. Moralo se potvrditi da ih je 115. Kada bi bio jedan više ili manje, glasovanje bi se ponovilo.

"Kada bi skrutator pročitao ime s listića, listić bi probio iglom i nizao na konac. Svi su bili nanizani u vijenac. Iščekivao se rezultat. Papa će biti onaj tko ima dvije trećine plus jedan glas. Dakle, 77 glasova", objašnjava Puljić. U prvome se krugu to nije ostvarilo pa su listići skupljeni u posebnu kutiju.

"Kardinal Nicora otključao je kapelicu i pozvao ceremonijara i njegove pomagače da zapale vatru te oglase Rimu da papa nije izabran. Tada je viđen crni dim".

Kardinal opisuje da su u Sikstinskoj kapeli dvije peći: električna, u koju se stavlja tekućina što daje dimu boju, te druga, mehanička, obična peć, u kojoj su se palili listići. Iduće je jutro bilo novo glasovanje. Do podneva su kardinali dvaput glasovali, no skrutatori oba puta ni jednom nisu nečije ime pročitali više od 77 puta. Deseci tisuća ljudi na trgu i cijeli svijet putem malih ekrana gledali su u dimnjake Sikstinske kapele. Dvaput se pojavio dim, ali oba puta - crni. Popodne se nakon odmora ponovno glasovalo. Puljić najsvečanijim trenutkom opisuje onaj kada je bilo jasno da je izabran novi papa, kardinali su tada ustali i spontano zapljeskali.

Svi su se okrenuli prema Ratzingeru, koji je bio najbliže oltaru. On je ostao sjediti. Puljić to doživljava kao čin njegove duboke poniznosti. Iako to nije napisao, jasno je da je u tom krugu Ratzinger dobio više od 77 glasova. Jer, "dan je znak da treba dovršiti glasovanje". Dakle, prebrojiti ostatak listića. Kada je objavljeno koliko je novi papa dobio glasova, što nikada nitko osim kardinala izbornika neće znati, vicedekan Kardinalskog zbora kardinal Sodano upitao je Ratzingera na latinskome prihvaća li izbor.

"Vladalo je dostojanstveno ozračje. Čulo se samo kardinalovo da. Slijedilo je pitanje o izboru novoga imena. Opet je nastalo iščekivanje. Ratzinger je izgovorio Benedikt, i naveo razloge, a to su da je taj svetac zaštitnik Europe i veliki utemeljitelj kršćanskih korijena Europe", piše Puljić.

Potom je novi papa odjenuo papinsku odoru. Najstariji kardinal, Jorge Arturo Estevez, krenuo je objaviti svijetu "Habemus Papam", a pomoćni su ceremonijari spalili listiće čiji je plamen trebao dati bijeli dim. No... "Peć neće povući. Dim je pošao u kapelu. Jedan kardinal je šaljivo dobacio da ne treba kardinalima objaviti rezultate, nego onima izvan Sikstinske kapele. Napokon je sve profunkcioniralo, a začula su se i zvona sv. Petra."